Jeste li vidjeli mrave ove godine? U Hrvatskoj su to vjerojatno bili crni vrtni mravi, poznati kao Lasius niger – najčešći mrav u Europi. Lasius niger jedna od oko 20.000 vrsta mrava na svijetu, je u vrtovima i domovima viđena kao pošast. Mali radnici igraju važnu ulogu u okolišu. Ta naoko jednostavna bića u svojim kolonijama razvijaju čitave civilizacije, industriju, pa čak i medicinu.
Iako su posvuda oko nas, zapravo o mravima znamo vrlo malo. Njihova organizacija i način života fascinantna su priča, a znanstvenici malo po malo otkrivaju drevna znanja mrava.

1. Većina mrava koje vidite su ženke

Mravi imaju kastinski sustav, gdje su odgovornosti podijeljene. Kraljica je osnivač kolonije, a njezina je uloga polaganje jaja. Svi radnički mravi su ženskog spola, a ovo sestrinstvo odgovorno je za skladan rad kolonije.
Njihovi zadaci kreću se od brige za kraljicu i mlade, traženja hrane, nadziranja sukoba u koloniji i zbrinjavanja otpada. Radnice najvjerojatnije nikada neće imati vlastito potomstvo. Velika većina jaja razvija se kao radnici, ali kad kolonija bude spremna, matica proizvodi sljedeću generaciju koja će započeti s vlastitim kolonijama.
Sudbina ženke mrava da li će postati radnica ili kraljica uglavnom određuje prehrana, a ne genetika. Svaka ženka ličinke mrava može postati kraljica – one koje ipak dobivaju dijetu bogatiju proteinima. Druge ličinke primaju manje proteina, zbog čega se razvijaju kao radnice.

2. Muški mravi uglavnom su samo leteća sperma

Muški mravi imaju majku, ali nemaju oca. Za razliku od ljudi, s X i Y kromosomima, spol mrava određen je brojem kopija genoma koje posjeduje. Muški mravi razvijaju se iz neoplođenih jaja pa ne primaju genom od oca. To znači da muški mravi nemaju oca i ne mogu imati sinove, ali imaju djedove i mogu imati unuke. Ženski mravi, za usporedbu, razvijaju se iz oplođenih jaja i imaju dvije kopije genoma – jednu od oca i jednu od majke.
Muški mravi funkcioniraju poput leteće sperme. Samo jedna kopija genoma znači da je svaka njihova sperma genetski identična. I njihov posao brzo završava, umirući ubrzo nakon parenja, iako njihovi spermiji žive, možda godinama. – u biti im je jedini posao reprodukcija.

3. Nakon parenja kraljice ne jedu tjednima

Kad su uvjeti topli i vlažni, krilate djevice matice i mužjaci napuštaju svoja gnijezda u potrazi za partnerima. To je ponašanje viđeno na “dan letećih mrava”. Kod vrste L. niger parenje se odvija na krilu, često stotinama metara gore (otud i potreba za dobrim vremenom). Nakon toga matice padaju na tlo i odbacuju krila, a mužjaci brzo umiru. Uparene matice odabiru mjesto gnijezda i zabijaju se u tlo, omekšalo od nedavne kiše.

Kad dođu pod zemlju, kraljice neće jesti tjednima – sve dok ne stvore vlastite kćeri. One koriste energiju iz zaliha masti i suvišnih mišića leta za polaganje prve serije jajašaca, koja oplođuju pomoću sperme pohranjene tijekom njihovog ljubavnog leta. To je ista količina sperme stečena od davno umrlih mužjaka koja kraljici omogućuje da nastavi s polaganjem oplođenih jaja tijekom cijelog života. Kraljice se više nikada ne pare.

4. Domaći način mrava: Suradnja, smrt i ropstvo

Ponekad se dvije matice ujedine kako bi osnovale gnijezdo. Ova zadruga – koja povećava šanse za osnivanje kolonije – raspada se kad se pojave novi odrasli radnici, a zatim se kraljice bore do smrti. Još zlokobnije, kolonije L. niger ponekad kradu leglo od svojih susjeda, zapošljavajući ih kao robove.
Ropstvo se razvilo u brojnim vrstama mrava, ali također pokazuju suradnju na iznimnim razinama. Ekstreman primjer toga je “superkolonija” argentinskih mrava (Linepithema humile) koja se proteže preko 6000 km europske obale od Italije do sjeverozapadne Španjolske, a sastoji se od doslovno milijardi radnika iz milijuna suradničkih gnijezda.

5. Mravlje kraljice mogu živjeti desetljećima, mužjaci tek tjedan dana

Nakon što je osnovala svoju koloniju, kraljičin posao nije obavljen i čeka je mnogo godina izlijeganja jaja. U laboratoriju su matice L. niger živjele gotovo 30 godina. Radnici žive oko godinu dana, muškarci nešto više od tjedan dana (iako njihovi spermiji žive dulje). Ove iznimne razlike u dugovječnosti nastale su isključivo zbog načina na koji se njihovi geni uključuju i isključuju.

6. Mravi mogu pomoći ljudima i okolišu

Mravi imaju veliki utjecaj na svjetske ekosustave i njihove su uloge različite. Dok se neki mravi smatraju štetočinama, drugi djeluju kao sredstva za biološku kontrolu. Mravi koriste ekosustavima raspršujući sjeme, oprašujući biljke i poboljšavajući kvalitetu tla. Okretanjem i prozračivanjem tla mravi omogućuju vodi i kisiku da dođu do korijena biljaka. Noseći sjemenke u svoj tunel kako bi pojeli hranjive elaiosome koji su dio sjemena iz kojeg ponovno niču nove biljke.

Mravi bi također mogli koristiti našem zdravlju, kao potencijalni izvor novih lijekova. Kako bi se zaštitila kolonija i spriječila mravlja epidemija neki mravi na svom trbuhu stvaraju antibiotike koje proizvodi vrsta bakterije – Actinobacteria.
Ekolog Joachim Offenberg sa sveučilišta Aarhus u Danskoj istražio je ove prirodne antibiotske kemikalije koje proizvode za obranu od gljivica i bakterija. Offenberg i njegov kolega ekolog Christian Damgaard otkrili su da je od 30 biljnih vrsta koje su obično nastanjene nekom vrstom mrava 18 pokazalo smanjenje učinka patogenih bakterija.
Pokazalo se da mravlji antibiotici imaju osobito snažne antibiotske učinke, a istraživači se sada spremaju testirati ih na životinjama kako bi utvrdili njihov potencijal kao lijekova za ljude.
Ali, osim što proizvode antibiotike, mravi štite svoje botaničke domaćine jedući štetočine.

7. Mravi su farmeri

Prije 12.000 godina kad smo otkrili poljoprivredu, započelo je moderno doba čovjeka. Ali, ljudi su već zakasnili jer su prije 35 milijuna godina, mravi počeli uzgajati gljivice. Lišće koje skupljaju mravi rezači lišća, zapravo nije mravlja hrana već njime hrane svoje farme gljivica. Gljivice razgrađuju ulomke lišća i rastu kao gljivična kultura. Sada postoji više od 200 vrsta mrava koje uzgajaju gljivice kao glavni način prehrane..
Istraživači Centra za istraživanje okoliša Smithsonian, pretpostavljaju da su mravi postali farmeri zbog klimatskih promjena. Njihovi podzemni usjevi predstavljaju pravu agrarnu revoluciju i pogone čitave mravlje civilizacije koje ne samo da su ekološki održive i učinkovite već su i otporne na zaraze i nametnike. Gljivice koje uzgajaju mravi razlikuju se od njihovih divljih predaka i u potpunoj su ovisnosti o mravima. Ali, kada su mravi zamijenili lov i skupljanje plodova za poljoprivredu postali su ovisni o gljivicama jer su izgubili sposobnost stvaranja nekih tvari poput amino kiselina koje sad dobivaju iz gljivica. Gljivice su sad za mrave rezače lišća toliko važan dio života da kada kraljičina kćer osnuje svoju koloniju u miraz dobiva dio majčinog vrta gljivica koji odnosi sa sobom u novu koloniju.

8. Održivi razvoj

Ljudi bi još mnogo toga mogli naučiti od mrava. Jedna kolonija rezača lišća mogla bi se usporediti s jednom kravom na ispaši: Kombinirana težina kolonije slična je po težini jedne krave i može konzumirati slične količine lokalne vegetacije u sličnom vremenskom razdoblju.
Ali, umjesto da mravi izbrišu čitavu vegetaciju na nekom području, mravi se prije no što se to dogodi sele na drugu lokaciju kako bi se vegetacija mogla regenerirati.
Mravlji ekosustav i uključujući i sve ostale organizme u njemu su zajedno evoluirali u neku vrstu stabilnog stanja pa bi iz ovakve održive poljoprivrede pouku mogli izvući i ljudi.