Priče o održivom razvoju i zaštiti okoliša su svuda oko nas, ali ne možemo se oteti dojmu kako se stvari razvijaju jednostavno presporo u odnosu na razdoran utjecaj koji imamo na planet. U želji da pronađemo što brže odgovore na pitanja kako zaustaviti daljnje uništavanje naših glavnih preduvjeta za život, shvatili smo da se ne može promijeniti ništa dok se ne promijenimo sami.

Iskovali smo termin EKOIZAM – koji je misao vodilja platforme Ekoist i nadamo se dobiti dovoljnu podršku javnosti u prihvaćanju novog načina života.

Što je to Ekoizam?

Pokušajmo sagledati egoizam pojedinca ne kao negativan pojam nego jednostavno činjenicu da smo individualci pogonjeni sve bržim razvojem tehnologija i društvenih procesa i da želimo uživati i rasti u toj evoluciji. Problem je što je egoizam kroz povijest većinom bio u suprotstavljenoj poziciji u odnosu na druge i što je još apsurdnije u protivničkom taboru u odnosu na prirodu.

Umjesto korištenja politički i marketinški pomalo istrošene riječi sinergija obratili smo se za inspiraciju prirodi i biološkom terminu simbioze s prirodom. Ali, ako ćemo biti biološki egzaktni, simbioza može pretpostavljati i parazitski odnos zato je preciznije koristiti pojam mutualizam koji u biologiji podrazumijeva simbiotički odnos dvije ili više vrste organizama od kojih sve uključene strane imaju koristi.

Umjesto korištenja energije za rivalstvo i natjecanje – suradnja se pokazala kao učinkovitiji i ekonomičniji način potrošnje energije.

Ekoizam je pojam kojim spajamo ego i ekologiju u mutualistički odnos – EKOLOŠKI EGOIZAM  – umjesto uvriježenog egoizma koji se bori s konkurencijom – ekoizam surađuje i od kojeg sve uključene strane imaju koristi.

Etički egoizam je normativna teorija da je promicanje vlastitog dobra u skladu s vlastitim interesom. Ali, ključna je spoznaja da je očuvanje okoliša direktno u našem vlastitom interesu – ne kao očuvanje Zemlje za buduće generacije, niti kao moralna obaveza, već kao osnovni preduvjet za vlastiti život. Ekoizam je nastavak na teoriju etičkog egoizma u svojstvu promicanja vlastitog dobra u skladu s eko sustavom, pod eko sustavom podrazumijevajući društvo, okoliš i planet Zemlju. 

Čitav portal i platforma EKOIST razvijaju se na načelu mutualizma odnosno EKOIZMA.

Bez mutualizma nema života

Mi homo sapiensi ovisimo o mutualizmu s pozitivnim bakterijama u našem organizmu. Ako sagledamo broj bakterija u odnosu na broj stanica u našem organizmu ispada kako smo više bakterije nego ljudi. Primjerice na našem vlasištu nalaze se gljivice koje štite tjeme od patogenih infekcija. Najnovija istraživanja u kozmetičkoj industriji pokazuju koliko je mikrobiom kože važan za očuvanje zdravlja kože. A kamoli bakterije u našim ustima koje štite cjelokupan organizam ne dozvoljavajući patogenima da se zadržavaju na koži unutar usne šupljine. Kako je slavna mikrobiologinja Anne Maczulak izjavila:

“Sve dok ljudi ne mogu živjeti bez ugljika, dušika, sve dok nam je potrebna zaštita od bolesti i sposobnost potpune probave hrane, ne možemo živjeti bez bakterija.”

Bez mutualizma unutar našeg organizma život kakav poznajemo ne bi bio moguć. Ali, mutalizam je i svuda oko nas u prirodi.

Savršen primjer mutualizma u prirodi su šume. Većina nas će, pri spomenu šume, odmah pomisliti na drveće, međutim iako je drveće najveći organizam šume, daleko od toga da je i jedini. Primjerice ne zaboravimo na moćnu podzemnu civilizaciju micelija gljiva koje se u posljednje vrijeme sve više proučavaju kao i suradnja gljiva s drvećem. Gljiva kolonizira tkivo korijena drveta, poboljšavajući sposobnost domaćina za apsorpciju vlage i hranjivih tvari. U zamjenu, biljka domaćin pruža gljivama ugljikohidrate proizvedene fotosintezom. Znanstvenici vjeruju da drveće u šumi razmjenjuje poruke putem gljiva koje žive među njihovim korijenjem. Ova šumska simbioza savršen je primjer da se čitav ekosustav oslanja na mutualizam.

Bez EKOIZMA osuđeni smo na propast

Od davnih vremena čovjek se natječe za preživljavanje, uspjeh i razvoj, stavljajući sve oko sebe ako ne u partnersku vezu onda u protivničku poziciju. Od industrijske revolucije i razvoja marketinga pojam konkurencija se koristi tako olako ne uzimajući u obzir suradnju već hraneći duh natjecanja i pobjeđivanja protivnika pod svaku cijenu. Ovaj se natjecateljski stil slavi, a gubitnik tretira s prezirom i podsmijehom da bi se pobjednik u već idućem trenutku omalovažavao ako se pojavio jači alfa u tom procesu.

Čitava svjetska kultura pogotovo na zapadu uzima zdravo za gotovo proces u kojem je najbolji način riješavanja političkih, društvenih i ekonomskih pitanja stavljanje suprotstavljenih mišljenja u ring i čekanje izglasavanja pobjednika. Pobjednička strana tako postaje apsolutni posjednik “istine”. Ali, tako izglasana odluka prepuna je manjkavosti kompletno se podređujući jednoj strani i potpuno odbacujući sve argumente druge “gubitničke” strane.

Svaki dan na političkoj sceni imamo priliku vidjeti negativne aspekte ovakvog načina donošenja odluka, one su obojane političkim i društvenim klanovima, isključive i samim time manjkave.

Dr. Karlberg sa sveučilišta u Washingtonu zagovara da se čovječanstvo doista može pomaknuti “izvan kulture natjecanja”, kritizirajući postojeći sustav “normativnog protivništva” – koji automatski “pretpostavlja da je natjecanje normalan i nužan model društvene organizacije”.

Mutualizam ili kooperativni model

Po uzoru na mutualizam u prirodi, sve se više pojedinaca i organizacija okreću kooperativnom umjesto korporativnom modelu.

Primjer tome možemo naći u znanosti gdje se nekadašnji akademski tvrdostrujaški prezir prema interdisciplinarnosti danas se rapidno mijenja jer znanstvenici prepoznaju potrebu za suradnjom među različitim granama znanosti zbog sve ubrzanijeg tempa znanosti, složenosti znanstvenih istraživanja i sve kompleksnijih društvenih i tehnoloških procesa.

Poljoprivredne zadruge iako neko vrijeme odbačene jer su smatrane zastarjelom ostavštinom komunizma danas čak i u kapitalističkom svijetu sve su češći način udruživanja i organiziranja poljoprivrednika. Ali, zadruge i slični kooperativni modeli su pokazali zavidne uspjehe i na različitim drugim poslovnim modelima koji nemaju nikakve veze s poljoprivredom poput IT sektora.

Ovakav poslovni model može odgovoriti na brojne ekonomske izazove 21. stoljeća.

Posljednjih godina puno se pisalo o zadrugama. Nedavni val rasta zadruga i ostalih kooperativnih modela predstavlja pravovremenu strategiju s visokim potencijalom ekoističnog načina promišljanja ekonomije, ekosustava, društva i pojedinca.

U SAD-u istraživanja pokazuju 35,7% neto rasta verificiranih radničkih zadruga od 2013.

U većini europskih zemalja, u industrijskim i uslužnim zadrugama poznatim kao “radničke zadruge”, zasniva se specifičan radni odnos koji imaju radnici-vlasnici poduzeća, tzv „vlasništvo radnika“ i karakterizirano je demokratskim upravljanjem među radnicima koje pruža snažan dodatni element pomoću kojeg se mogu kombinirati fleksibilnost i sigurnost rada.

U Nizozemskoj zadruge stvaraju 18% BDP -a.

Potrošačke zadruge kao još jedan od oblika poslovnog ekoizma su tvrtke u vlasništvu potrošača i s demokratskim upravljanjem koje ima za cilj ispuniti potrebe i težnje svojih članova. Oni djeluju unutar tržišnog sustava, neovisno o državi, kao međusobna pomoć i orijentirane su na uslugu, a ne na novčani profit. Rochdale Society of Equitable Pioneers, jedna od prvih potrošačkih zadruga, osnovana je 1844. u Velikoj Britaniji i postavila je temelje suvremene potrošačke zadruge. U Danskoj ovakve zadruge čine više od 36% maloprodaje.

Klimatske promjene, pandemija Covid-a, globalni društveni i ekonomski posmaci i doba informacija stavljaju pred moderno društvo brojne izazove na koje tek moramo pronaći odgovore. Ali, svakako to ne možemo učiniti na način kako je Albert Einstein jednom definirao ludilo: Ponavljajući iste postupke i očekujući drugačiji rezultat.

Ekoist platforma na ovim načelima ekoizma razvija okvir za uključivanje i suradnju različitih pojedinaca i zajednica s javnim, profitnim i neprofitnim sektorom, u inkubator i katalizator lokalnih i globalnih promjena u društvu i ekosustavu stvarajući pritom kvalitetne i održive temelje za civilizaciju koja se ne temelji na profitu, moći i nadmetanju već na razvoju, suradnji i poboljšanju kvalitete života, ne samo čovjeka već cjelokupnog života na Zemlji