Osvojili smo Mont Everest, slijedeći je vrh Mont Plastika

Plastična ambalaža je dekadama bila savršen način pakiranja proizvoda od hrane do tehnologije – jeftin, trajan i vizualno atraktivan potrošačima koji uspješno štiti osjetljive proizvode od oštećenja tijekom transporta i od onečišćenja ili oštećenja vlagom, vlagom, plinovima, mikroorganizmima, kukcima i svjetlom.

Kada se plastični otpad počeo gomilati po parkovima, prirodnim staništima, oceanima i podzemnim vodama počeli smo se pitati što sa svim tim platičnim otpadom i rođeno je savršeno rješenje – recikliranje. Uzet ćemo sav plastični otpad i procesuirati ga za ponovno korištenje. Diljem svijeta niknuli su kontejneri za plastični otpad i dobar dio razvijenog svijeta ubrzo je ekološki osviješteno krenuo sortirati plastiku. Stvar riješena. Idemo dalje…

No, je li to baš tako ili smo se malo preračunali?

Problematika sortiranja otpada

Sortiranje otpada skriva jedan od najgorih dijelova sustava recikliranja, uglavnom zato što potrošači stalno pune svoje kante različitim otpadom koje ne bi trebalo biti tamo.

Unatoč želji i uloženom trudu, potrošači smatraju da je popis onoga što bi trebalo, a što ne bi trebalo ići u kantu, zbunjujući i teško ga je pratiti.

Ali, i kad bi sav otpad bio savršeno sortiran već u kantama potrošača, tu je problem visokih troškova same reciklaže. Otprilike dvije trećine troškova recikliranja dolazi iz faze sakupljanja koja zahtijeva mnogo vremena i rada, kada ergele kamiona prikupljaju reciklirane materijale s tisuća urbanih lokacija, a zatim ih odvoze u lokalna reciklažna dvorišta radi sortiranja. 

Inžinjeri na MIT-u ubrzano rade na razvijanju robotiziranog sortiranja, Sustav “RoCycle” koristi senzore za otkrivanje je li neki predmet papir, metal ili plastika. Istraživači CSAIL-a kažu da bi takav sustav potencijalno mogao omogućiti učinkovitost recikliranja u uz niže stope onečišćenja što se uklapa u nove kineske standarde recikliranja.

Ali izazova je još puno jer je sortiranje otpada samo dio sustava reciklaže.

Kina zabranila uvoz plastike

Mnoge razvijene zemlje su problem plastike na kratko riješile ugovorom s Kinom koja je od njih poslijednjih tridesetak godina preuzimala plastičnu ambalažu i reciklirala. Ali, ubrzo jednim dijelom sve većom količinom otpada, a s druge strane sve ubrzanijim razvojem kineske ekonomije, Kina je odlučila raskinuti taj sporazum. Nakon što je tri desetljeća uvozila gotovo polovicu plastičnih recikliranih materijala na planeti, Kina je 2017. zabranila uvoz većine recikliranih materijala i to za 99%. Zabrana je dio strategije Kine očuvanja okoliša i poboljšanja kvalitete života. U međuvremenu su u razvijenim zemljama mnogi nacionalni programi recikliranja zaustavljeni zbog visokih troškova.

Odluka Kine da više ne bude odlagalište svjetskog recikliranog otpada ostavila je brojne općine i tvrtke za otpad u potrazi za alternativama.

Količine plastičnog otpada nisu se smanjivale, pa niti stagnirale, dapače bilježe kontinuirani rast.

Tona plastike po svakom stanovniku planete

Globalna proizvodnja plastike od 1950.-2015.

https://ourworldindata.org/plastic-pollution

Tek mali dio plastike se reciklira

Do danas je proizvedeno 8.3 milijarde tona plastičnog otpada, ali je samo 9% ikada reciklirano! 79% toga završilo je na odlagalištima ili u našem prirodnom okruženju, a preostalih 12% je spaljeno.

Što je dodatni problem jer je i tih 12% predstavlja zagađenje jer je spaljivanje plastičnog otpada na otvorenom glavni izvor onečišćenja zraka.

Iz svega priloženog čini se da je reciklaža plastike tek flaster na rani koja i dalje krvari. Oprostite na tako dramatičnom izrazu, ali činjenica je da se recikliranje plastike koja se i dalje gomila malo po malo zatrpavajući naše rijeke, polja i uopće prirodne resurse nije pokazala kao održivo rješenje.

To naravno ne znači da zagovaramo da prestanemo sortirati otpad jer je to trenutno jedini način da se nosimo s prekomjernim plastičnim otpadom.

Ali, ostaje činjenica da ćemo u skoroj budućnosti morati još puno debatirati i tražiti trajna održiva rješenja u budućnosti.

Plastika je svuda oko nas

Ako reciklaža ne može u potpunosti ponuditi održivo rješenje u spašavanju planeta od plastike, što je uopće alternativa. Gotovo svaki proizvod koji kupite barem u nekoj mjeri sadrži plastiku.

• Pakiranje hrane Žitarice, krekeri, grickalice i mnogi čajevi i kava dolaze u plastičnoj ambalaži. Većina sira, mesa i jogurta pakirani su u plastiku, kao i mnogi začini.
• Kartonske kutije za mlijeko (uključujući sojino i orašasto mlijeko). Voštani ili polietilenski karton sadrži približno 20% plastike
• Metalne limenke često su obložene plastikom.
• Proizvodi za osobnu njegu Osim što dolaze u plastičnim bočicama i tubama, mnogi šamponi, gelovi, kreme, hidratantne kreme i make up sadrže sintetičke polimere (čitaj: plastične). 
• Zubni konac i britvice za jednokratnu upotrebu također se često izrađuju od plastičnih osnovnih materijala.
• Sintetičke tkanine Pletiva i tkanine od poliestera, najlona, umjetne i akrilne tkanine izrađene su od plastike. Kada se isperu, ti materijali izbacuju milijune mikroskopskih plastičnih vlakana koja na kraju završe u vodenim putovima.
• Maramice i pelene za bebe Od unutarnjeg sloja do vodootpornog vanjskog omota, pelene za jednokratnu upotrebu izrađene su od plastike. Super upijajući polimer čini upijajuću unutarnju jezgru, dok je vanjski sloj obično plastika na bazi nafte ili tkanina obrađena plastikom.
• Ženski higijenski proizvodi Prosječni higijenski uložak za jednokratnu upotrebu sadrži oko dva grama plastike.
• Ukrasni papiri za zamatanje često su mješavina biljnih vlakana i laminirane plastike. Traka, sjaj i naljepnice također sadrže plastiku.
• Žvakaće gume Da, čak i žvakaće gume. Uobičajen sastojak koji se nalazi na deklaracijama žvaka na bazi “guma” je polivinil acetat.
• Filteri za cigarete sadrže celulozni acetat, oblik plastike.
• Ljepila, uključujući školsko ljepilo i ljepilo za drvo, sadrže polivinil acetat, vrstu plastike. Ljepila koja se koriste za brtvljenje vrećica čaja uključuju polipropelin, drugu plastiku.
• Šalice za kavu Čak i oni za koje se čini da su izrađeni od papira često imaju podstavu od plastike.

Bio razgradiva plastika ima svoje nedostatke

Bioplastika je biorazgradiva ili kompostabilna plastika izrađena od prirodnih tvari umjesto petroleuma. Ideja je da ova nova, ekološki prihvatljivija plastika može zamijeniti štetnu plastiku u našoj hrani i oko našeg doma. Ovo se čini kao izvrsna alternativa, zar ne?

Nažalost, većina bioplastike se prirodnim putem ne raspada u kućnim kompostima, na odlagalištima niti se gubi u okolišu. Većina zahtijeva komercijalne objekte za kompostiranje, koji nisu uvijek dostupni.

Bioplastika također može kontaminirati općinske programe recikliranja kada ih ljudi nesvjesno dodaju svom recikliranju. Mnoge bioplastike čak sadrže značajne količine konvencionalne plastike.

Znanstvenici i proizvođači općenito opisuju bioplastiku na sljedeće načine:

• Nije kompostabilna. Ove bioplastike organizmi ne razgrađuju lako. Kao i sve (čak i konvencionalna plastika), vremenom će se razgraditi, ali nakon mnogo godina.
• Djelomično “izdržljiva” plastika na biološkoj osnovi koja se ne može kompostirati. Mikroorganizmi ih mogu razgraditi, ali proces općenito traje dulje od 3-6 mjeseci.
• Biorazgradiva plastika za kompostiranje kojoj su potrebni komercijalni prostori za razgradnju. Iako neke novije bioplastike tvrde da će se razgraditi u kućnom kompostu, to još nije norma. 

Alternativna rješenja

U svijetu zatrpanom plastikom izbjegavanje plastike može biti prilično izazovno. Ali pronalaženje alternativa uobičajenim predmetima, poput plastičnih boca i plastične ambalaže, postaje sve lakše i ni trenutak prerano za naš planet koji se guši plastikom. Sortiranje otpada ne nudi niti izbliza odgovor na rapidno povećavanje otpada iz naših kućanstava. Možda su neka stara poznata rješenja bila i više no dobra dok ih nismo odlučili zamijeniti.

Poput povratne ambalaže. Sjećate se onih košarica za boce u kojima su naši starci donosili mineralnu i pivo. I što je najbolje od svega pivo i vino se još uvijek prodaju u staklenoj ambalaži. Pa eto budućnost je pokazala da nije u stanju domisliti se tako ekoističnog rješenja poput staklene povratne ambalaže. A povratna ambalaža može biti uvedena i za druge proizvode osim pića. 

Iako je romobil po našoj ocjeni vrlo ekoističan način prijevoza, prilikom kupnje ostali smo šokirani glomaznom i nepotrebnom kartonskom kutijom u kojoj smo ga preuzeli. 

Rješenje, prema stručnjacima za onečišćenje plastike, nije nastaviti oslanjati se na proizvode za jednokratnu uporabu bez obzira o kojim materijalima je riječ, već u potpunom izbjegavanju proizvoda za jednokratnu uporabu.

Evo nekih alternativa invazivnoj plastici:

1. Biorazgradiva ambalaža od micelija gljiva

Svaki kućanski aparat dolazi zapakiran u stiropor, a imamo zamjensko rješenje. Kombinacija poljoprivrednog otpada i micelija gljiva – ovaj prirodni kompostirani proizvod “uzgaja se” na mješavini konoplje i brašna, a zatim se suši kako bi se zaustavio proces rasta. Najčešće se koristi za zamjenu ambalaže od stiropora. Kompanija Dell već koristi ovakvu ambalažu, a Ikea je uskoro uvodi u svoje pakiranje.

2. Prešano sijeno

Koristi se kao kutija za jaja u Poljskoj.

3. Pakiranje od morskih algi 

Ambalaže na bazi morskih algi koje osim što su biorazgradive su i jestive.

4. Kartonska višeslojna ambalaža bez plastike

Umjesto klasičnog tetrapak stila pakiranja namirnica poput mlijeka i sokova, zaštitni premaz papirnate i kartonske ambalaže na bazi vode uklanja potrebu za voštanim ili polietilenskim papirom.

5. Dobro staro staklo

Iako nije biorazgradivo, staklo je inertno, jeftino i može se reciklirati beskonačno. Budući da se mnogi prehrambeni proizvodi pakiraju u staklo, recikliranje staklenki u skladište hrane besplatan je način da vašoj ambalaži hrane date novi život. Staklenke s džemom, medom, kiselim krastavcima, maslacima od orašastih plodova i još mnogo toga mogu se dodati u vaš priručnik bez otpada za kupnju iz kanti za rasuti otpad. Također se mogu prenamijeniti za pohranu ostataka i domaćih pića ili ukrasiti i pretvoriti u domaće darove.

Potrošači su najveći influenceri

 Često mislimo da kao građani imamo malo utjecaja na politike korporacija, no stvar je upravo suprotna. Svaki dan biranjem proizvoda utječemo na globalne politike. Biranjem proizvoda tvrtki koje su se potrudile pronaći ekološku verziju pakiranja umjesto tromih korporacija koje čekaju da ih netko primora na to, dajemo im do znanja da ne samo da se nadamo promjenama, dapače mi ih zahtijevamo