Poljošumarstvo poznato i kao agrošumarstvo ili agro-silvikultura je sustav uzgoja hrane ili drugog agrarnog bilja u kojem se u kombinaciji s povrćem ili žitaricama uzgaja i drveće ili grmlje.

Monokultura vs. bioraznolikost

U drugoj industrijskoj revoluciji uspostavlja se industrija alatnih strojeva i poljoprivreda se okreće monokulturama. Sve je više proizvodnje hrane, konzumerizam je dobio na vrijednosti, pokreću se prve globalne korporacije i na prvu loptu monokulture su se pokazale isplativima zbog učinkovitosti prilikom sadnje i smanjenja troškova.

Ali, monokulture su više od stoljeća skrivale svoje mračne tajne: S monokulturnom proizvodnjom  započinje i dramatičan porast korištenja gnojiva.

Prema IGBP-u (International Geosphere-Biosphere Programme) potrošnja gnojiva do 20. stoljeća bila je neprimjetna da bi u tek pola stoljeća od 1950-tih do danas dosegla gotovo 300 miliona tona godišnje.

Sigurno su porastu potražnje pogodovala i sve veća agrarna imanja, ali ima tu još jedna začkuljica – monokulture iscrpljuju zemlju što stvara značajniju potrebu za gnojenjem. S takvim porastom potražnje javlja se i poslovna prilika – proizvodnja umjetnih gnojiva.

I onda se čudimo što cvjetaju alge

Prekomjerna upotreba gnojiva u Meksičkom zaljevu stvorila je mrtvu zonu.
Cvjetanje obalnih algi često je posljedica zagađenja sa kopna, obično povezanog s otjecanjem gnojiva na poljima, ili emisijama iz stoke ili otpadnih voda ljudi.

Cvjetanje algi uzrokovano visokim razinama dušika iz gnojiva alarmirala je lokalne ekologe i po prvi put postavlja se pitanje koristimo li previše gnojiva. Odgovor je jasan i glasan: Da.

Ekološko zagađenje koju uzrokuju umjetna gnojiva je priča za sebe, ali priča postaje još toksičnija

Prekomjerno dohrana tla uzrokuje disbalans jer se pritom stvara od previše nitrata i fosfora u tlu i dobivamo novi problem – prekomjerni rast korova.
A kako se riješiti korova? Naravno herbicidima.
Dakle osim zagađenja gnojivom, monokulture imaju još jedan veliki nedostatak – što se više koristi gnojiva veća je potreba za herbicidima.

Herbicidi – Karcinogenost glifosata

Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije (IARC) 2015. identificirala je glifosat, najčešće korišteni herbicid u svijetu, kao vjerojatni kancerogen za ljude. Brzo je postalo očito da bi odvajanje znanosti od politike i ekonomskih interesa bilo teško za glifosat. Zato je WHO odlučio dati vremena korporacijama za prilagodbu. Baš lijepo od njih. U međuvremenu dok se korporacije prilagođavaju pitamo se što mi to jedemo?

Glifosati na sudu

2021 (Reuters) –  Bayer AG sklopio je nagodbu u iznosu od 2 milijarde dolara za rješavanje budućih pravnih sporova zbog sumnje da njihov široko rasprostranjeni herbicid uzrokuje rak, objavila je u srijedu njemačka tvrtka.

Sličan je slučaj bio i 2018. s Monsantovim herbicidom koji je prema CNN-u Dewayne Johnsonu uzrokovao terminalni rak za što mu je Monsanto isplatio 289 miliona dolara odštete. Godinu kasnije CNN objavljuje da Monsanto tuži još 800 pacijenata.

Ne želimo biti depresivni ili zloguki, ali za shvaćanje ove teme prije svega treba razumijeti kako se u našoj svakodnevnoj prehrani poput voća i povrća koje bi trebalo biti zdravo, ono može biti čak suprotno – prepuno izuzetno toksičnih tvari.

Rješenje je tu samo ga trebamo primijeniti

U tek začetoj raspravi kako smanjiti upotrebu umjetnih gnojiva, a pritom zadržati prinose pojavila se ideja drveća kao gnojiva. Drvenaste trajnice imaju sposobnost učvršćivanja dušika i koriste se za poboljšanje plodnosti tla na oranicama i pašnjacima. Iako su takva stabla imala značajnu ulogu u tradicionalnoj poljoprivredi njihov doprinos nije dobio odgovarajuću pozornost u suvremenoj agronomiji. Znanstvenici sugeriraju kako drveće može povećati opskrbu tla dušikom i sadržajem organske tvari u tlu te pokrenuti obnovu i povećati produktivnost monokulturom degradiranog zemljišta. 

Poljošumarstvo za zdraviju hranu i zdraviju Zemlju 

Osim prednosti koje drveće daje poljoprivednom zemljištu, drveće istovremeno pruža i dodatnu sigurnost poljoprivrednicima. Sadnja drvenastih voćaka poput jabuka ili oraha osigurava dodatni prinos u slučaju kada je glavna kultura imala lošu godinu. Osim hrane ova radna stabla također se mogu uzgajati za vlakna ili energiju.

Tu su i značajne prednosti u očuvanju okoliša.

Zbog svog dubokog korijenja drveće koristi sav višak nutrijenata ispod posađene kulture i štiti tlo od prezasićenja poput onog u meksičkom zalijevu. Drveće tako može poboljšati kvalitetu vode, ali i kvalitetu zraka, zdravlje tla i očuvati stanište divljih životinja. 

Ali, da se vratimo na najopasniji problem pesticida. Poljošumarstvo smanjuje potrebu za pesticidima.

Pesticidi i ugroženost pčela i drugih oprašivača

Upotrebu pesticida treba uravnotežiti zbog važnosti održavanja zdrave populacije oprašivača usjeva i prirodnih neprijatelja štetnika usjeva. Primjenom pesticida ugrožavamo te korisne insekte. Kada im se omogući napredovanje, upravo ti korisni insekti su prirodni pesticidi jer kao prirodni neprijatelji štetnika usjeva pomažu u sprječavanju izbijanja štetočina i smanjuju potrebu za pesticidima. Priroda je fantastična, zar ne?

Kako u slučaju poljošumarstva rubovi polja imaju veću biljnu raznolikost i manje mehaničkih smetnji, oni osiguravaju važna utočišta za korisne insekte. Uklanjanjem vegetacije s s rubova polja, pčele i ostali korisni insekti moraju tražiti hranu na većim udaljenostima čime troše više energije i izlažu se prijetnjama iz okoliša. Zbog toga potencijalno proizvode manje potomaka i pomalo nestaju.

Upravo poljošumarstvo može pomoći u smanjenju pesticida i gnojiva, a time i umanjiti negativne utjecaje na oprašivače, predatore i parazitoide u godišnjim i višegodišnjim sustavima usjeva. Odgovarajuće osmišljene, agrošumarske prakse pružaju utočište korisnim insektima za gniježđenje i osiguravaju im vitalan izvor zdrave hrane.

Dosadašnje prakse treba staviti pod povećalo i početi uvoditi inovacije u poljoprivredu i to takve od kojih korist imaju i poljoprivrednici i krajnji korisnici i okoliš.