Pokrenute su brojne inicijative u EU-u kako bi se ugrožena slatkovodna staništa očuvala, restaurirala, ali i nanovo stvorila. Mogu li umjetno stvorena jezera postati staništa za očuvanje bioraznolikosti?

Kako opisati odnos čovjeka i jezerca? Možemo li uopće zamisliti zagrebački botanički vrt ili Maksimirski park bez jezera? Kako izmjeriti vrijednost koju ovi ribnjaci imaju na kvalitetu života građana? Takav zadatak bi svakako zahtijevao multidisciplinarni tim uključujući ne samo prirodoslovce već i znanstvenike društvenih znanosti, kulture pa čak i povijesti.

Kroz povijest jezera su protkana kroz narodne predaje. Stvorene su brojne legende i mitovi poput grčkih vodenih nimfi naiada, koje vladaju bunarima, izvorima, potocima, i drugim slatkovodnim staništima, vodenog Kelpija, duha koji mijenja oblik koji nastanjuje jezera u škotskom folkloru. Ili pak slavenskih mitskih Rusalki, ženskih vodenih duhova koja su opsjedala jezera pa sve do katalanskih Aloja, slatkovodnih bića s kirilima vretenaca koje se pretvaraju u vodene koseve.

Ova mala slatkovodna staništa bila su nebrojeno puta inspiracija umjetnosti: prozi i poeziji poput Whitmanove Trstike, “na neutrtim stazama, u raslinju uz rubove jezerca, umakoh od života što se pokazuje”, kiparstvu poput Berninijevih fontana ili Monetovim lopočima koji su rasli u ribnjaku koji je sam slikar dao napraviti.

Monetov vrt u Givernyju

Ali, ova skrovišta koja su nudila utjehu, eskapizam i inspiraciju boemima i umjetnicima do drugog svjetskog rata danas su rijetko viđeno blago. U posljednjih 50 godina ove su se vodene oaze intenziviranjem poljoprivrede nemilice isušivale i zatrpavale. Brojna jezerca na farmama koja su se stoljećima koristila za stoku i navodnjavanje u sušnim periodim. Kaki su izgubila svoju ekonomsku vrijednost i zahvaljujući modernoj mašineriji, ova mala vodena staništa nestajala su u tek nekoliko sati.

Tek početkom 21. stoljeća jezerca, ribnjaci i bare su ponovno priznata kao vrijedna staništa za brojne ugrožene biljne i životinjske vrste.

Ali, u posljednje vrijeme, očuvanje okoliša dobilo je još jednu ulogu – kao temelj zdravog društva. Uključivanje u očuvanje prirode – bilo aktivno ili pasivno, sada se smatra lijekom za zdrav život, a život u ugodnom okruženju poboljšava kvalitetu našeg života. U proteklih dvadesetih godina pokrenuto je nekoliko inicijativa na lokalnim, regionalnim i razinama EU-a kako bi se ugrožena slatkovodna staništa očuvala, restaurirala pa čak i nanovo stvorila kao i inicijative edukacije javnosti o vrijednostima ovih malih vodenih staništa.

No, činjenica je da je, unatoč ovim inicijativama, velika količina ovakvih staništa nepovratno nestala.

Ribnjaci, jezerca i bare su vitalna i vrlo ugrožena slatkovodna staništa. Zbog svojih malih dimenzija dugo vremena su ostala nezamijećena i nezaštićena. Bez djelovanja s ciljem njihove zaštite, Europa će postupno gubiti i kritičnu biološku raznolikost, ali i kulturne i gospodarske resurse koje ta staništa održavaju. Nasuprot tome, otvaraju se ogromne mogućnosti jer su ovakva staništa osim zbog očuvanja bioraznolikosti višestruko važna i čovjeku.

Mala veličina ribnjaka, zbog čega ih je tako lako zanemariti, također je i velika prednost. U usporedbi s mnogim drugim slatkovodnim staništima, ribnjaci su iznimno jeftini i jednostavni za izradu, a kada se stvaraju u velikom broju, na pravim mjestima, imaju potencijal donijeti brojne koristi poput biološke raznolikosti, ublažavanje poplava i onečišćenja pa čak i pozitivno djelovati na posljedice klimatskih promjena.

Ovakva umjetna vodena staništa, daleko su od onih umjetnih retencijskih jezera na kakve smo navikli. To nisu šljunčane jame napunjene vodom već promišljeni projekti obnove vodenih staništa. Ovi umjetni mikro ekosustavi se ubrzo pretvaraju u oaze koje vrve životom, a ljudi svakako mogu uživati u ljepoti i miru kakav pruža ovakav ambijent.

Sve je više istraživanja koja ukazuju kako čak i najmanja jezerca, bare i ribnjaci mogu igrati veliku ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.

Ovi mali vodeni ekosustavi pružaju višestruke benefite, uključujući skladištenje ugljika i regulaciju klime, opskrbu vodom, kontrolu poplava, punjenje podzemnih rezervoara vode, ublažavaju posljedice onečišćenja i nude čovjeku savršen ambijent za opuštanje, rekreaciju i turizam.

Trenutno se provode ispitivanja za korištenje umjetnih močvara i jezeraca i za druge namjene, kao što je pročišćavanje podzemnih voda, odvodnju otpadnih voda i pročišćavanje mulja.

Zbog svih ovih benefita, u mnogim europskim zemljama sve je veći interes za izgradnjom malih močvarnih staništa i ribnjaka.